Parodontologija je specijalisticki segment stomatologije koji se bavi prevencijom i terapijom oboljenja potpornog aparata zuba (parodoncijuma). Parodontologija je jedan od najznacajnijih grana u stomatologije ali i medicine, jer svi aktuelni epidemioloski podaci ukazuju da preko 50 odsto dece kao i skoro sve osobe posle doba adolescencije boluju od nekog oblika oboljenja parodoncijuma (gingivitis ili parodontopatija). U narodu se bolest, naravno pogresno, naziva paradontoza.
Parodontologija – Bolest poznata od davnina
Od vajkada bolest nastaje, razvija se i zavrsava gubitkom zuba (do potpunog gubitka svih zuba) kao posledica delovanja “dentalnog plaka”. Prevedeno na razumljiv jezik, uslovljena je poremecajem u odrzavanju higijene usta i zuba(neadekvatna oralna higijena) do potpunog izostanka higijene usta i zuba. Svi ostali faktori su minorni u odnosu na ovaj osnovni i ne uticu na nastanak već samo na dinamiku razvoja bolesti.
Bolest je poznata od davnina i manifestuje se masovnim gubitkom zuba zbog propadanja njihovog potpornog aparata. Kao i nekad, tako i danas posledice bolesti uslovljavaju značajan medicinski ali i sociološko ekonomski problem za svakog obolelog. Od posebnog značaja su savremena saznanja da bolest u svom toku ako se ne leči može usloviti nastanak brojnih sistemskih oboljenja i stanja kao sto su ateroskleroza, dijabetes tip 2, spontani ili prevremeni porođaj ali i rađanje dece sa malom telesnom težinom(parodontalna medicina).
Sve do sedamdesetih i ranih osamdesetih godina prošlog veka terapijski koncept se bazirao na nehirurškim i klasičnim hirurškim procedurama. Kojima je cilj bio smirivanje zapaljenja u potpornim tkivima. Potom, hirurškim postupcima, uklanjanju obolelog tkiva (resektivne hirurške metode).
S početkom osamdesetih godina prošlog veka, parodontologija kao nauka napreduje. Menjaju se i tehnologije u terapiji oboljenja parodoncijuma(parodontopatije). Iako parodontologija i danas primenjuje konvencionalne terapijske postupke. U terapiji dominiraju metode regenerativne terapije. Šta je ključno, ovim postupcima je cilj da se izazove regeneracija. Odnosno nadoknada izgubljenih tkiva potpornog aparata zuba novim zdravim tkivom i na taj način uspostavi zdravlje potpornih tkiva uz očuvanje zuba. Na taj način se osim uspstavljanja zdravlja i očuvanja zuba stvaraju i daleko povoljniji usovi za adekvatnom protetskom terapijom (ukoliko je potrebna) uz optimalan funkcionalni i estetski efekat.
Terapija urodjenih ili stecenih mukogingivalnih anomalija
Poseban segment terapije parodontopatije je terapija urođenih ili stečenih mukogingivalnih anomalija. To se odnosi na anomalije koje nastaju u parodoncijumu i koje su genetski uslovljene (što je ređe). Najčesce su posledica razaranja potpornih tkiva usled bolesti. Nastale anomalije poput uskosti pripojne gingive, pripoja frenuluma i plika, plitkosti vestibuluma usta ali i ogolićenja korenova zuba rešvaju se iskljucivo hirurškim metodama mukogingivalne plasticne hirurgije.
U tom terapijskom segment je i korekcija “gummy smile”. To je urođena anomalija desni u zoni prednjih gornjih zuba koja bitno kvari estetiku osmeha. U zavisnosti od ispoljenosti pri osmehu se tada u povećanom obimu vide i zubi i desni. To je hirurškim postupcima resektivne hirurgije moguće korigovati i na taj način rešiti estetiku osmeha.