Gubitak jednog ili više zuba nije samo estetski problem. Nedostatak zuba može uticati na žvakanje, govor, raspored preostalih zuba, ali i na stanje vilične kosti.
Savremena implantologija omogućava da se izgubljeni zub nadoknadi rešenjem koje po funkciji i izgledu veoma podseća na prirodan zub. Da bismo razumeli kako implant funkcioniše, važno je najpre objasniti koja je struktura dentalnog implanta, od kojih delova se sastoji i kakvu ulogu svaki od njih ima.
Dentalni implant nije samo „šraf u kosti“, kako ga pacijenti često opisuju. Reč je o sistemu koji najčešće čine implant, abatment i krunica. Implant preuzima funkciju korena izgubljenog zuba, abatment predstavlja vezu između implanta i protetskog rada, dok je krunica vidljivi deo novog zuba.
Upravo zajedničko funkcionisanje ova tri dela omogućava stabilnost, dobru funkciju i prirodan izgled konačnog rada.
Koja je struktura dentalnog implanta?
Kada govorimo o tome koja je struktura dentalnog implanta, možemo je najjednostavnije predstaviti kroz tri osnovna dela: implant, abatment i zubnu krunicu.
Sam implant predstavlja deo koji se ugrađuje u viličnu kost i ima ulogu veštačkog korena zuba. Najčešće je izrađen od titanijuma ili legura na bazi titanijuma, materijala koji se dugo koriste u implantologiji zbog dobrih biokompatibilnih osobina. Nakon ugradnje potrebno je vreme da se implant stabilno poveže sa okolnom kosti, kroz proces poznat kao oseointegracija.

Drugi deo sistema je abatment. To je svojevrsna veza između implanta smeštenog u kosti i krunice koja se nalazi iznad nivoa desni. Abatment se pričvršćuje za implant i omogućava postavljanje budućeg protetskog rada.
Treći deo je krunica – deo koji pacijent vidi i koji izgledom treba da imitira prirodni zub. Njena boja, oblik i veličina prilagođavaju se okolnim zubima kako bi rezultat bio što skladniji.
Dakle, iako u svakodnevnom govoru čitavu nadoknadu nazivamo implantom, sam implant zapravo predstavlja samo njen deo koji se nalazi u kosti.
Implant – čvrsta osnova budućeg zuba
Osnova čitavog sistema jeste implant. Njegov oblik podseća na mali šraf, a postavlja se u prethodno pripremljeno mesto u viličnoj kosti.
Njegov zadatak nije samo da „drži zub“. Implant treba da obezbedi dovoljno stabilnu osnovu kako bi se sile koje nastaju prilikom žvakanja mogle adekvatno prenositi na kost.
Nakon postavljanja započinje oseointegracija. Tokom ovog procesa kost ostvaruje stabilnu vezu sa površinom implanta. Za to je potrebno vreme i upravo zbog toga kompletna implantološka terapija uglavnom nije završena istog dana kada se implant ugradi. Proces srastanja može trajati nekoliko meseci, u zavisnosti od individualnih okolnosti.
Danas postoji veliki broj implantoloških sistema, među kojima su i zubni implanti Astra Tech. Izbor konkretnog sistema, dimenzija i pozicije implanta donosi stomatolog na osnovu kliničkog pregleda, stanja kosti, mesta izgubljenog zuba i planiranog protetskog rada.
Abatment – veza između implanta i krunice
Kada objašnjavamo koja je struktura dentalnog implanta, abatment ne bi trebalo zanemariti, iako pacijenti za njega često prvi put čuju tek tokom planiranja terapije.
Abatment se pričvršćuje na implant i predstavlja nosač za buduću krunicu. U pojedinim protokolima postavlja se tokom iste procedure, dok se u drugim slučajevima postavlja nakon završene oseointegracije.
Ukoliko se abatment postavlja naknadno, reč je o manjoj intervenciji tokom koje se implant otkriva, abatment pričvršćuje, a gingiva oblikuje oko njega. Nakon njegovog postavljanja potrebno je vreme da meka tkiva zarastu pre definitivne protetske faze.
Krunica – vidljivi deo novog zuba
Krunica je završni, vidljivi deo implantološke nadoknade. Ona treba da zadovolji dva važna zahteva – funkcionalnost i estetiku.
Dobro izrađena krunica usklađuje se sa prirodnim zubima pacijenta prema boji, veličini i anatomskom obliku. Posebna pažnja posvećuje se prednjim zubima, gde je estetika naročito značajna.
Kada su implant, abatment i krunica pravilno planirani i izrađeni, pacijent dobija celinu koja omogućava funkciju nalik prirodnom zubu. Upravo zbog toga je kvalitetno planiranje terapije podjednako važno kao i sama hirurška intervencija.
Kada se ugrađuju zubni implanti?
Zubni implanti mogu biti rešenje kada nedostaje jedan zub, više zuba ili kada je potrebno rešavati potpunu bezubost odgovarajućim implantološko-protetskim konceptom.
Kod nedostatka jednog zuba prednost implanta može biti to što nije potrebno koristiti susedne zube kao nosače klasičnog mosta. Kada nedostaje više zuba, implanti mogu predstavljati nosače većeg protetskog rada, dok se kod bezubih pacijenata mogu koristiti za stabilizaciju različitih fiksnih ili mobilnih protetskih rešenja.
Ipak, nije svaki pacijent automatski kandidat za implant. Potrebno je proceniti količinu i kvalitet kosti, stanje desni, oralnu higijenu i opšte zdravstveno stanje. Određena oboljenja i faktori koji negativno utiču na zarastanje mogu zahtevati dodatnu procenu ili prilagođavanje terapije.
Pregled i snimanje predstavljaju početak terapije
Implantološka terapija počinje detaljnim pregledom, a ne samom ugradnjom implanta. Stomatolog procenjuje stanje zuba i desni, prostor u kojem zub nedostaje, zagrižaj i druge faktore značajne za buduću nadoknadu.
Veoma važan deo dijagnostike predstavlja snimanje zuba, odnosno odgovarajuća radiološka dijagnostika. Na osnovu nje stomatolog može detaljnije da proceni anatomiju regije u kojoj se planira implant, količinu raspoložive kosti i odnos prema okolnim strukturama.
Ako nema dovoljno kosti za stabilno postavljanje implanta, u pojedinim slučajevima potrebno je prethodno ili istovremeno sprovesti augmentaciju, odnosno nadogradnju kosti. Ukoliko je potrebna opsežnija nadogradnja, period do ugradnje implanta može biti duži jer je potrebno sačekati stvaranje dovoljno stabilne koštane osnove.
Kako izgleda ugradnja dentalnog implanta?
Sam zahvat se najčešće obavlja u lokalnoj anesteziji. Nakon pripreme operativnog polja, pravi se pristup viličnoj kosti, formira odgovarajuće ležište i u njega postavlja implant.
Trajanje intervencije zavisi od broja implantata, njihove pozicije, anatomskih uslova i toga da li se istovremeno izvode dodatni zahvati.
Nakon ugradnje počinje jedna od najvažnijih faza – oseointegracija. Organizam tokom narednih nedelja i meseci stvara stabilnu vezu između kosti i površine implanta. Tek kada postoje odgovarajući uslovi za njegovo opterećenje, prelazi se na završnu protetsku fazu.
Zbog toga odgovor na pitanje koliko traje implantološka terapija nije isti za svakog pacijenta. Kod pojedinih slučajeva određene faze mogu biti objedinjene, dok kod složenijih terapija kompletan proces može potrajati više meseci.
Kako izgleda oporavak nakon ugradnje?
Nakon intervencije mogu se javiti otok, osetljivost, manja nelagodnost ili blago krvarenje. Pacijent dobija individualna uputstva stomatologa o održavanju higijene, ishrani i terapiji.
U prvim danima obično se savetuje izbegavanje opterećivanja operisane regije i pažljivo održavanje oralne higijene. Važno je dolaziti na zakazane kontrole kako bi stomatolog pratio zarastanje.
Posebno je značajno naglasiti da prestanak nelagodnosti ne znači da je oseointegracija završena. Meka tkiva mogu relativno brzo delovati potpuno zaraslo, dok povezivanje implanta sa kosti traje znatno duže.
Nakon završetka terapije, pravilna higijena i redovne stomatološke kontrole ostaju veoma važne. Implant ne može dobiti karijes, ali tkiva koja ga okružuju zahtevaju redovnu i temeljnu negu.
Zubni implanti ili zubni most – kako doneti odluku?
Jedna od čestih dilema pacijenata jeste zubni implanti ili zubni most. Ne postoji univerzalni odgovor, jer izbor zavisi od stanja susednih zuba, kosti, desni, broja zuba koji nedostaju, opšteg zdravlja i drugih faktora.
Kod klasičnog mosta susedni zubi služe kao nosači protetske konstrukcije. Implant, sa druge strane, zamenjuje koren izgubljenog zuba i može omogućiti nadoknadu bez korišćenja susednih zuba kao nosača. Dentalni implantati predstavljaju i alternativu u situacijama kada klasičan most ili proteza nisu odgovarajuće rešenje.
Odluku zato treba doneti tek nakon pregleda i detaljne analize konkretnog slučaja.
Koliko traje čitav postupak?
Od prvog pregleda do definitivne krunice može proći nekoliko meseci. U jednostavnijim slučajevima proces može biti kraći, dok potreba za vađenjem zuba, nadogradnjom kosti ili drugim dodatnim procedurama produžava terapiju.
Važno je razumeti da najveći deo tog vremena pacijent ne provodi na stomatološkoj stolici. Period od nekoliko meseci prvenstveno je potreban organizmu da zaraste i stvori stabilnu vezu između implanta i kosti.
Zbog toga brzina nije jedini kriterijum uspešne implantološke terapije. Precizna dijagnostika, pravilno planiranje i dovoljno vremena za zarastanje imaju veoma važnu ulogu u postizanju dugoročnog rezultata.
Struktura dentalnog implanta omogućava funkcionalnu i estetsku celinu
Kada znamo koja je struktura dentalnog implanta, mnogo je lakše razumeti zašto implantološka terapija prolazi kroz nekoliko faza. Implant obezbeđuje čvrstu osnovu u kosti, abatment povezuje tu osnovu sa protetskim delom, dok krunica vraća izgled i funkciju izgubljenog zuba.
Svaki od ovih elemenata ima svoju precizno određenu ulogu, a uspeh terapije zavisi od dobrog planiranja, pravilne ugradnje, kvalitetnog protetskog rada, zarastanja i kasnije brige o oralnom zdravlju.

Ukoliko razmišljate o nadoknadi jednog ili više izgubljenih zuba, BoDent stomatološka ordinacija može biti mesto na kojem ćete dobiti stručnu procenu i individualni plan terapije.
Nakon pregleda i potrebne dijagnostike stomatolog može proceniti da li ste kandidat za implantološku terapiju i objasniti koja opcija najbolje odgovara stanju vaših zuba i vilične kosti. Cilj nije samo nadoknaditi zub, već vratiti sigurnost pri govoru i žvakanju, prirodan izgled osmeha i dugoročnu funkcionalnost.







